Ja sam tvoja mama

Početak

Zamršenih nogu

Prikovanih pogleda

Miris molitve na prstima

I okus hostije na nepcima

Na putu u nepoznato

Ispraćeni od stotina

Što mašu na pozdrav

Na leđima slonova

Stigli smo do cilja

A nismo ni znali

Dug je put pred nama

 

 

Na klupi

Na zelenoj travi

Nakon pinte piva

I razgovora koji se pravio da ne zna

Kako se otpetljati preko vrha vilice

Skočiti s ruba tanjura i napokon nešto reći

Ona je plakala, on se pravio hrabar

Naizmjence su trgali listove plavog rokovnika

Od papira planova pravili brodove

U pet preklapanja

Baš kao što su učili na dva kraja svijeta

Jer brodovi su svugdje isti

Brodove su puštali u potok što se stvorio nepozvan

Da ih odnese daleko

Tuga na rastanku

Propustili su ukrcaj putnika.

 

 

Strah

Tko je posijao sjeme baobaba na otoku

Zar nije našao bolje mjesto u svemiru

Hrapave grane prodiru

Lišće steže udove

Korijenje čupa kosu

Mravi se nastanili u stopalima

Strah me

Nema preokreta, tek prihvaćanje

 

 

U meni raste

Sad si zrno gorušice

Sad boba grožđa

Sad avokado

Papaja

Ananas

Udaraš me svojim rukama tikvicama

I dubiš na glavi jabuci

Rastu ti koštice i peteljke

Pratim te na mobilnoj aplikaciji

Sve je lijepo objašnjeno

Grafikoni, slike, definicije

Pa ipak, ne mogu shvatiti.

 

  

 Slika

Vidimo te na ekranu

Mašeš na pozdrav

Velika ti glava, kao u tate

Skoro ga zbog te glave nisam zavoljela

Dok je čekao kraj semafora

A ja ga promatrala iz daleka

Ima glavu kao Regoč

Mislila sam

Kako prije nisam primijetila

Vidi nas sad

Skupljenih glava

Gledamo crno bijelu fotografiju

U mrlji kave te prepoznajemo

Slušamo bubanj tvoga srca

Oprosti što te uznemirujemo

Spavaj u orahovoj ljusci, palčiću naš

Strpljenja, strpljenja

Nikud se ne žuri.

 

 

Matscka

Kupili smo mactku

Na zeleno plave prugice

I vragolastog osmijeha

Poslali smo mackhu na put oko svijeta

Pravila se blesava

I mijenjala ime

Slala nam je razglednice bez poštanske marke

Skupljala lajkove na fotografije

Matska kraj jezera

Machka na nedjeljnom ručku

Mascka na obali mora

Matchka jede ribice

I penje se na stablo banane

Macha na motoru

U avionu

Machka šalje pozdrave iz druge vremenske zone

Ona podnosi monsune i prašine

Pleše na ugrijanom asfaltu

Trči kroz snijeg oblaka

Kad smo je dozvali

Namamili

Mijaukali

Vratila se i mirno sjela na policu

Tamo je ljubomorno frktala

Licnula te po obrazu

Podragala brkovima

Repom ti poškakljala stopala

I otpakirala kofere.

 

 

Čekanje

Sanjam

Svaku noć izgledaš drugačije

Svako jutro zaboravim

Slike vješam na tavane tuđih kuća

Tražim odbačene satove

Popravljam kazaljke

Istresam pijesak iz sandale

Žulja me čekanje

Trebala bih hodati bosa

Morski ježevi prijete iglama

Rode oštre kljunove

Valovi nazubljuju kamenje

U međuvremenu pečem kolače

Pravim mirisne sapune

Voćne likere i praline

Ukiselila sam krastavce

I poslagala teglice džema

Sve je spremno

Samo čekanje nije

 

 

Zora

Izdišem strahove kroz nos

Okružena mirisom eteričnog ulja čajevca

Pare dopiru iz malog porculanskog slonića na prozoru

Trubi na pozdrav prema daljinama

Zagledana u buđenje zore

Dok trokatnice spavaju

Pjevam pjesmu Gospodinu

Kad dođe taj trenutak

Nabujale rijeke

Primi me za ruku

I nosi do korita

 

 

Dubine

Plivaš u morskim travama moje utrobe

Njuškicom razgrćeš snijeg mojih nesigurnosti

Dahom otpuhuješ lišće prošlih ljubavi

Perajama si se omotao oko mene

Sapleo si svoje kose o moje

Ostavljaš ugrize po mome tijelu

Položila sam te na zelene lopoče

I zavezala cvrčke da te vozaju po jezeru

Pjevam ti pjesme o vilama

Kraj tebe plove ribe i morski psi

Duboko pod površinom

Ti si mamino sidro

 

 

Dobrodošla

Uđi

Čekale smo te

Primi se u kolo

I nježno zibaj

Znamo kako ti je

Sve smo to prošle

Poljupci i čestitke

Hladimo ti čelo

I brišemo suze

Sad tek razumiješ, zar ne

Ne trudi se objasniti

One te ne će razumjeti

Ni ti nisi shvaćala

Sve do sad

Uđi u krug, slobodno

Čekale smo te

Ta ne puštamo koga god

Mjesec se zatvara

Vrijeme je za ples

Vrtimo se u dionizijskom ludilu

Sabrane, mirne, tihe

 

 

Vježbe disanja

Gledamo se

Udišemo

Provjeravamo dišemo li uopće

Ili smo se utopili u trenutku

Nemoćni da s krila maknemo slatko

Zaustavljeni letači

Vrijeme se rasteže kao med

Sipi kao pšenica

Teče kroz mahovine

Dan se spaja s noći

Minute sa satima

Tek povezane

Ljepljivim plačem.

 

  

Ruke

Moje ruke krase kamenčići

Srebro i crveni lak na noktima

Staklene čaše za vino

Kako imaš divne, dugačke prste

Trebala si biti pijanistica

Požuda

Grickanje jagodica

Prolaze kroz kosu ljubavnika

Grebu po leđima

Izazivaju

Igraju se upaljačem točno pred njegovim očima

Odjednom, probudim se i vidim

To nisu moje ruke.

To su ruke neke druge

Blage, mirisne

Što miluju obraze

Umiruju jecaje

I tjeraju čudovišta

 

 

Miris

Njuškam te iza ušiju

Vrhom nosa mazim po tjemenu

Mirišeš na štapiće vanilije

I sladoled od limuna

Na bakin puding i mamine kakao kocke

Po snijegu se razlio tvoj slatki miris što mami divlje životinje

Zavučeni duboko u spilju

Gledamo ceste kako prolaze

 

 

Ja sam tvoja mama

Ja sam tvoja mama

Ponavljam ti iznova

i iznova

i iznova.

Odvajam riječi, zibam ih kroz tonove

Ne bih li povjerovala

Ja

tvoja

mama

Ja sam...

sve ono što sam nekad bila

plus

sve ovo novo

ponavljam

Ja sam...

Napokon

Vjerujem.

 

 

Vježbanje života

Vježbaj sad, lako je

Gledaj mene, oponašaj

Grimase lica

Ljutim se, sretna sam, smijem se i plačem

Umor

Dok ti bodlje ne izrastu

Vježbaj

Kratim dane iznoseći filozofije

Od Sokrata do Kanta

Nismo daleko stigli

Ti si moj namršteni starčić

Prištavi tinejdžer

Uspavana beba

Bojiš se mraka

I streseš na zvuk kihanja

Pokazujem ti prozore

Polje maslačaka u daljini

Gledaj letače

Ali molim te, nemoj daleko

 

 

Jedno

U jedno sam sigurna

Jučer te nisam voljela tako jako

Kao danas

 

 

Sonetni vijenac

Da mogu, saplela bih ti sonetni vijenac suncokreta

Od tvoga imena načinila početke pletiva

Okitila te zlatom i originalnim izrazima

Ali to iskreno ne znam, nisu nas učili u školi, a i nije u modi

Stoga

Darujem ti mala slova

mala

malena

razbacana

slova možeš hvatati prstićima

Stavljati ih u usta

Pa pljuvati van

Brisati ih o moje rame

Ostavljati tragove na košulji

Mirisati na slova

Plakati za njima

Gledati ih kako svjetlucaju dok toneš u san

 

 

Zlatna naranča

Ti si moja zlatna naranča

Izlegao se iz ljušture cinizma

Koja se strpljivo gradila u studentskim danima

Sad vjerujem u jednoroge, strojeve za dugu i lizalice što pljušte s neba

A kad i ne vjerujem, sjajno se pretvaram

Bez ironije

Bez fige u džepu

Bez namigivanja

 

 

Bijeg

Ostavljam te samog

Čekam trenutak da zaspeš

Trčim daleko

Do mjesta gdje te više ne čujem

Odlazim praznih ruku

Na neko otočje Pacifika

Napušteni svjetionik

Ili kakva koliba

Tamo vrištim od smijeha

Dozivam kiše

Plešem gola i davim se u jagodama

Onda zaboravljam

Tebe

Sebe

Njega

Čitav jedan život koji mi je bio pretežak

 

 

Hladnoća

Oblačim ti čarapice

Ljubim stopala

Iako sam obećala da ćeš smjeti hodati bos.

  

 

Priznanje

Želim da mi se oda priznanje

Okupajte me u rimskim termama

I namažite indijskim uljima

Obucite u haljine s istanbulskog bazara

Okitite zlatom

I nahranite datuljama iz Riyada

Na provansalskim poljima uberite mirisnog bilja

I prosipajte pred mojim koracima

Uzvikujte moje ime i mašite na pozdrav

Dok prolaze zlatne kočije

Uzvikujte

Ide Majka

U svilenim sandalama

I staklenoj haljini

Kruna od pupoljaka pamuka

Nakit sačinjen od soli pustinja

O, da!

Priznanje.

 

 

Pisati

Kradem trenutke između dva plača

Trčim do rečenica

Stihova nagomilanih u glavi tijekom

Dojenja

Podrigivanja

Presvlačenja

Držim se za njih kao na santi leda

Sve oko mene se topi

I pretvara u gnjecavu šećernu vatu

Rečenice padaju s planine

U ponor, krhke kao kamenčić

Tek muk udarac o dno

Okrutna je planina zaborava

 

 

Polako

Nema se vremena za doradu, za uljepšavanje

Umjetnost kuhanja zobenih pahuljica

Privilegija odlaska na wc sama

Zaboravljena samoća u tramvaju, zagledana kroz prozore

Knjige u kojima su napuštene ostale oznake stranica

Propale karte za kazalište

I onaj put u Beč o kojem smo uvijek govorili

Pegla za kosu savila je gnijezdo na dnu ladice

Nova ljubičasta bluza visi na vješalici

Nakit zaključan u kutije pod krevetom

Zimski san spavaju bicikli

Misli složene u podrume

 

 

Odbačen

Sad kad je beba rođena, vrijeme je da ono prvo dijete odbaciš

Odvuci ga u pustinju i ostavi pješčanim dinama

Zaboravi na dnu jezera

Prepusti divljim šumskim zvijerima

I čudovištima iz ormara

Uguraj ga u raketu na put bez povratka

Zaključaj u kavez iz kojeg nema izlaska

Izgubi u labirintu zaborava

Napiši i zatim papir poderi

Zakopaj u zemljanu grobnicu

Ostavi kao hranu ribama

Ali ma koliko puta sam ga odvukla daleko

I ostavila

Ego uvijek nađe put kući

 

 

Samoća

U očaju, u mraku, dok me po leđima

Bičuju savjeti

Tuđa očekivanja

Vlastita predbacivanja

Samoća koja stisne na najtopliji dan godine

Kad kiše nema kao opravdanja

Tek roj vrana u glavi

Grakću

Urliču

Dobacuju

Da mi je leći u majčino krilo

Nastaniti se između njenog vrata i ramena

Udisati miris njene kose.

Ti si još premalen i nisi naučio smijati se

Da me oslobodiš

 

Ono krilo, to sam sada ja

 

 

Prvi koraci

Bože, pa on hoda!

Kako je porastao

I obrazi su mu rumeni, prije je bio ružan, ali nismo ti smjeli reći.

Jesi li izašla iz dvorca

Probuđena?

Izgledaš sjajno.

Zar vježbaš?

Ipak bi se mogla malo našminkati

Vraćaš se na posao?

Oprosti, nisam mislila ništa loše

Pazi da ne bude razmažen

Vrijeme je za drugo

Vrijeme je za socijalizaciju

Zar nisi čula tu pjesmu? Stalno je na radiju.

Vikend u Parizu

Promaknuće na poslu

Preuređenje stana

Bijelo je u modi

Nova jakna

Da, da, baš je slatki

Lijepo te je bilo vidjeti.

Jurim.

 

 

Iznemoglost

Istresti sve iz sebe

Okrenuti torbu pokošene trave

Pa prebirati po vlatima

Tražeći bijele tratinčice i žute maslačke

Vezati ih u lančiće i krune

Iscrpiti temu

Juriti je do iznemoglosti

Pjevati iz sveg glasa

Pa još jače

Svirati kravama na poljima

Praviti se snažna

Hvala, ne treba, mogu sama

Trčati za zmajevima od papira

Graditi brodove od lego kockica

Preskakivati stepenice

I lokve na cestama

Pa se ipak vratiti i namjerno ugaziti

Smočiti se do kože

Do nožnih prstiju

Oprati tri mašine veša

I peglati, peglati, peglati

Na kraju svega

Ne okreći leđa u krevetu

   

 

Sitnice

Zagledaš se u neku mrlju ili gumbić

Prstima dodiruješ madež ili rupicu

To primjećujem

Ljepota zgnječene banane na kuhinjskih pločicama

Mrvica kruha zapela u tepihu

Zvuk papira dok se polako cijepa na dva dijela

Hraniš me rižinim keksima

Tražiš iza fotelje

Smiješno je visiti naopačke

Otvarati ladice

Bacati boce i kutije

Svaki lonac drugačije bruji

Okretati gumbe mašine

Rime su smiješne

I zvečke isto tako

Gurati prste u utičnice, mamino oko, zdjelu riže

Trubiti u plastičnu čašicu za jogurt

Pjevaj mi mama, pjevaj

 

 

Ruke 2

Pišem jednom rukom

Navlačim čarape jednom rukom

Jednom rukom jedem

I prosipam hranu po njegovoj glavi

Na mobitel tipkam jednom rukom

Rukom jednom mašem na pozdrav

Postala sam

Jednoruka

Druga ruka pripada njemu

Jastuk za spavanje, puse za letenje, posuda za suze

Zatim mi je iz trbuha izrasla nova ruka

Iza uha pojavila se još jedna

Četvrta raste iza glave

Peta iz trećeg kralješka

U uhu bubri sjeme nove ruke

Oči se pretvaraju u buket ruku

I svaka vlas na glavi postaja grana nove ruke

Uskoro, čitava se pretvaram u

Ruke

 

 

Sve sam

Sad sam pjevačica obožavana od svoje publike

I pripovjedačica priča što ne postoje

Šefica kuhinje u slavnom restoranu kašica

Dizajnerica odjeće (i interijera, dakako)

Ja sam sigurna prelazačica ceste

I trkačica za autobusima

Ja sam medvjed na baterije

I automat za mlijeko

Ja sam udaraljkašica lonaca

Peračica nogu

Klackalica i ljuljačka i penjalica

(Tobogan još savladavamo)

Ja sam automehaničarka

I proročica

Slikarica oluje i vjetrova

Rezačica noktiju

Djeliteljica poljubaca

Mekana ovca zagrljaja

Praviteljica pusa tješilica

Ja sam tvoj suncobran

I skrivačica kiša

Ja sam duga

Sve sam.